|
|
| < | svibanj, 2009 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Moj hp blog...
Evo konačno i ja imam sreće..Zaljubila se! I po prvi put mi je i uzvraćeno
Ponovno ga nije poslušala.Bacio je čašu u zid.Razbila se u tisuću komadića,crveno vino je na bijelom zidu izgledalo kao krvava mrlja.Ponovno je bila s njom.Mrzio ju je. Ona je njegovu malu princezicu pretvorila ono što je sad,u ništila joj život u samo nekoliko mjeseci .Prije je željela studirati,postati znanstvenica ,izlazila je s prijateljima.Željela je naći posao,imati karijeru, kasnije obitelj. Sada je markirala da bila s njom,bježala od kuće,lagala mu.Ona je bila kriva samo ona.
Sve je pokušao.Samo je želio pomoći svojoj Lani ali nije mogao.Razgovarao je s njom želio je zadržati dalje od njenog društva.Zabranio joj je da se nalazi s njom ali ni to nije pomoglo.Govorila je da samo želi biti s njom, da je voli.Nije znao što učiniti. Više nije vjerovao da je to samo njen hir.Možda je bolesna,možda joj treba pomoć.Protivila se ali odveo ju je u bolnicu,tako je nisu htjeli primiti.Ne,oni ne primaju ljude zbog tako nečega.Nije želio odustati,ne od svoje Lanice.Odveo ju je iz grada .Poznavao je jednog liječnika upravitelja bolnice,platio mu.Ostala je tamo,nadao se da će joj pomoći.Nazvali su ga nakon dva tjedna. Pobjegla im je.Tražio ju je i našao s njom.Ponekad ju je i tukao.Nikad prije to nije radio ali sad je bilo najvažnije da ju makne od nje, na bilo koji način.Jednom će mu na svemu tome biti zahvalna.
Čuo je kad je tiho otvorila vrata i ušla u kuću.Iz boce je popio još vina.Zavrtjelo mu se kad je polako ustao i krenuo prema njenoj sobi.Stao je na vrata njene sobe ne dopaštajući da izađe.“Opet si bila s njom .Kad ćeš me konačno početi slušati?! Koliko dugo ćeš si tako uništavati život?!Makni se od nje!“-ponovno je vikao na nju.Primio ju je za ramena i stresao.Plakala je.Kako je uvijek mrzio kada plače.“Ne,neću ,ne mogu ,molim te shvati...“Ne. nije to želio opet slušati.Udario ju je.Primio ju je za ruku i počeo vući hodnikom.Pokušavala se oduprijeti,željela je pobjeći ali čvrsto ju je držao.Bila je pre slaba.Otvorio je vrata i grubo je gurnuo niz stepenice.Zaključao je u hladni podrum.Na isto mjesto na koje je njegov otac toliko puta zaključao njega i njegovu majku.A rekao je da on svom djetetu to nikad neće učiniti.Nije on kriv,ona ga je na to prisilila.Ona je kriva! Izašao je iz kuće.Nije sada želio biti s njom,ne dok se ne smiri.
*****
Probudila ga je užasna glavobolja.Ležao je na krevetu potpuno odjeven u ruci je još uvijek držao praznu bocu piva.Spustio je bocu i skinuo jaknu.“Lana!“-glasno ju je zazvao ali nije došla „Lana!Donesi mi tabletu.“-kad nije čuo odgovor ustao je i otišao do kupaonice.“Pa dobro gdje je ta mala“-razmišljao je umivao lice hladnom vodom.A onda se sjetio.Još je bila zaključana.“Cijela noć! Pa sad sam stvarno pretjerao.“Vrata su bila zaključana ali on nije znao gdje je ključ.Vadio je stvari iz ladica,bacao ih na pod stvarajući pritom popriličnu buku dok ga nije našao.Otključao je vrata i ušao.Zašto je ovdje mrak? Zašto nije upalila svjetlo.Nekoliko je trenutaka tražio prekidač prije nego što je upalio svjetlo ugledao ju.
Ležala je mirna,kao da još spava.Pitao se kako ju još nije probudio.Sada više nije bila bezobraznica koja ne sluša što joj se govori,koja bježi od kuće .Sada je opet bila samo njegova mala djevojčica.S osmjehom na usnama prisjećao se dana kada su zajedno kartali,gledali filmove,kuhali; kada su mogli razgovarati o svemu.“Lana.!-tiho ju je pozvao „Probudi se,možeš izaći.“Ona se nije pomaknula Prišao joj je i stavio ruku na njenu prekrasnu smeđu kosu.Osjetio je nešto vlažno i ljepljivo.Kosa joj je bila sljepljena od krvi.“Lana!“-zazvao ju je ,stavio ruku na njeno lice.Bila je hladna..Zadržao je dah i prislonio glavu na njena prsa.Još uvijek se nadao da će čuti otkucaje njenog srca ali znao je da to nije moguće.Više nikad neće vidjeti njen osmjeh.Samo su suze na njemom licu ostavile tragove crne maskare.Stavio je njenu glavu u naručje i poljubio je u čelo.Oprosti mi! Odnio ju je u njenu sobu.Rukavom je nježno očistio njeno lice.Izgledala je kao da spava, kao da će svakog časa ustati , spremiti im doručak,pričati s njime pitati ga što će on raditi danas.Ali neće. Nikad više.Izašao je iz svoje sobe ostavljajući je samu.
Tišinom je odjeknuo pucanj.
